Izloženost kršćanske obitelji

Pripremila: s. Kata Ostojić

Srijeda, 18. svibnja 2011.

Kršćanska se obitelj danas, više negoli ikada nalazi na određenoj vjetrometini. Jer živjeti po evanđelju konforntira tako da čujemo upozorenje: „Vi ste staromodni, vrijeme vas je pregazilo. Otvorite oči: Obitelj ne mora nužno biti baš ono što vi živite.“ Na mnoge načine pokušavamo biti uvjereni da obiteljski modeli nisu podjednako vrijedni. Teza koja se ušuljala u sve pore društva i koja je u svojoj srži provokativna je: treba se prilagoditi vremenu, tj. odmaknuti se od tradicionalne slike obitelji. Traži se bijeg od staroga i otvaranje novomu.

Ono što se mora preispitati jest poimanje tog staroga. Je li ono što je „staro“ bilo u potpunosti loše i ima li tu elemenata koji su i dobri i koje treba zadržati. Je li sve što je novo idealno, savršeno, za poželjeti. Štoviše danas se događa i nameće jedna određena evolucija samog ćudoređa koja je i više nego poželjna u društvu. Pitamo se: što učiniti? Treba naglasiti i jasno reći: ne možemo i ne smijemo zatvarati oči pred onim što se događa jer ne možemo živjeti u nekom ograđenom svijetu izvan ove stvarnosti. Na koncu, to i kad bismo htjeli, ne možemo. Puno je ranjenih obitelji. Npr. djeca koja su imala i imaju sreću da se njihovi roditelji vole, imaju također prijatelje, rođake ili školske prijatelje čiji su roditelji rastavljeni, razdvojeni, nevječani itd.

Što je dakle potrebno učiniti? Djeca vide i čuju stvari koje ne mogu u potpunosti razumjeti. Stoga im je potrebno kod kuće omogućiti da mogu o tome razgovarati, postavljati pitanja na koja će dobiti istinit odgovor kako ne bi nikoga osuđivali. Istina je ta koja oslobađa dok laž uništava. Djecu je potrebno ukorijeniti u nadi koja će dopustiti reći da evolucija ćudoređa i nije neizbježna, da rastava braka nije sudbina, da vjernost i čistoća nisu utopija. Ta nada počiva jedino u Bogu. Stoga, kada se kršćanski zaručnici na dan vjenčanja usude jedno drugom obećati vjernost zauvijek, to ne znači da misle da su bolji od drugih. Oni znaju ili trebaju znati da su ranjivi, bijedni i grješnici, ali su sigurni da je Bog s njima, da jamči za njihovu ljubav i da je on uvijek vjeran. Takva obitelj, odnosno takvi zaručnici ne trebaju stoga imati straha od vjetrometine kojoj će biti izloženi i koja će ih bacati od hridi do hridi, nego će se znati suočiti s potencijalnim problematičnim situacijama koje će se pojaviti u njihovu zajedničku životu. Bog je i u takvim trenucima na njihovoj strani.

Prema knjizi Christine Ponsard „Vjera u obitelji“, priredila s. Kata Ostojić